Narodna nošnja je oznaka identiteta.
Srpska narodna nošnja , nekada svakodnevna odeća, bila je glavna oznaka etničke pripadnosti kojom SU se srbi razlikovali od stranaca i moćnih osvajača I zauzima istaknuto mesto u kulturi I tradiciji srpskog naroda.
Narodna mašta I smisao ZA lepo SU bili nepresušni izvor ideja ZA žene koje SU stvarale najlepše primerke narodne nošnje. Odeća I obuća SU u nekadašnjoj srbiji bile veoma raznolike.
Svaki kraj je ima NEšto svoje,prepoznatljivo. I BAš ta raznovrsnost ,bogatstvo veza,nakita I ukrasa SU učinili srpsku narodnu nošnju jedinstvanom.
Nekada SE po šari NA suknji ili kecelji,po obliku opanaka,po boji gajtana kroju I drugim detaljima moglo prepoznati iz kog kraja je ta nošnja. Po nošnji SE mogla zaključiti I starost onoga ko je nosi,(Naročito kod žena)Ekonomska situacija ,kao I položaj u porodici I društvu.
Muška nošnja
Osnovni deo muške nošnje sve do polovine XX veka je bila košulja, bele boje, različitih DUžina(Kratka do struka ili dugačka do članaka) a najčešće od kudelje, lana ili pamuka.
Čakšire su se najčešće šile od sukna I bile su bele(Istočna srbija), crne, sive ili braon boje.
Jelek je takodje bio od sukna I bogato ukrašen crnim ili plavim gajtanima a ispod njega, a preko košulje, se opasivala tkanica koja se tkala od raznobojne vune.
Čarape su se plele od vune I razlikovale su se po dužini, boji pletiva i šarama.
Opanci su uvek od kože I razlikuju se po obliku.
Šubare su uglavnom bile od jagnjeće kože crne boja a u istočnim krajevima vlasi nose velike šubare od bele ovčije kože.
Ženska nošnja
Ženska nošnja je bila mnogo raznovrsnija I raskošnija od muške.
Bogata je vezom,čipkom I raznobojnim tkanje.
Košulje SU bele,od konoplje,lana ili pamuka I kao I muške,različite DUžine.One dugačke koje SE vide ispod suknje ukrašavane SU vezom ili čipkom.
Suknje su tkane od vune a po boji I kroju SE razlikuju u zavisnosti iz kog SU kraja.
Jelek SE nosio preko košulje I obično je bio od tamnoplavog ili bordo pliša,bogato ukrašen srmom I šljokicama.
Tkanice SU se kao I muške,tkale od raznobojne vune ali SU bile uže.
Kecelje su bile najšarenije. Negde SU tkane od raznobojne vune a u šumadiji SU od crnog pliša SA vezenim raskošnim cvetnim motivima I oivičene crnom čipkom.
Čarape su pletene od crne vune I vezene(Najčešće pokrsticom) A razlikovale SU se čarape ZA svaki dan ,praznične ili darovne.
Nakit
Lepotu narodne nošnje je dopunjavao raznovrsan I bogat nakit.
Seoske devojke SU naješće svoje pletenice ukrašavale RUžama ili crvenim muškatlama.
Na grudima SU nosile niske ili djerdane koji SU često pokrivali cela prsa a napravljeni SU od srebrnjaka I zlatnika.
Pored skupocenog nakita, nosile SU se I djindjuve raznih vrličina I boja, mada najčešće crvene.
Danas SE narodna nošnja kupuje uglavnom ZA kulturno umetnička društva mada pojedini delovi nošnje mogu da SE savršeno uklope I u savremene odevne kombinacije.